Skip to content

Geteri, seteri i konstruktori

Metoda __init__ je najvažnija metoda u klasi. Ona se poziva kada se kreira instanca(objekt) klase, koristeći ime klase kao funkciju. Metoda __init__ je konstruktor.

Konstruktor je jedinstvena funkcija koja se automatski poziva kada se kreira objekt klase. Glavna svrha konstruktora je da inicijalizira ili dodijeli vrijednosti članovima podataka te klase. Ne može vratiti nijednu vrijednost osim ništa.

Tipovi konstruktora:

  • default konstruktor - jednostavan konstruktor koji ne prihvata nikakve argumente. Njegova definicija ima samo jedan argument koji je referenca na instancu koja se konstruiše.
  • parametrizovani konstruktor - uzima svoj prvi argument kao referencu na instancu koja se konstruiše poznatu kao self, a ostale argumente daje programer.
class Macka:
  #default konstruktor  
  def __init__(self):
    self.macka = "Macke su super zivotinje"

    def print_Macka(self):
        print(self.macka)

obj = Macka()
obj.print_Macka()



Output: Macke su super zivotinje



class Sabiranje:
    prvi = 0
    drugi = 0
    suma = 0
    def __init__(self, p, d):
        self.prvi = p
        self.drugi = s

    def odgovor(self):
        print("Prvi broj = " + str(self.prvi))
        print("Drugi broj = " + str(self.drugi))
        print("Suma dva broja = " + str(self.suma))

    def racun(self):
        self.suma = self.prvi + self.drugi

obj = Sabiranje(5, 3)
obj = racun()
obj = odgovor()



Output: Prvi broj = 5
        Drugi broj = 3
        Suma dva broja = 8

Sve metode moraju imati self kao prvi parametar, iako nije eksplicitno proslijeđen, Python dodaje argument self na listu umjesto vas; ne morate ga uključiti kada pozivate metode. Unutar definicije metode, self se odnosi na instancu koja poziva metodu.

Prednosti korištenja konstruktora

-Inicijalizacija objekata: Konstruktori se koriste za inicijalizaciju objekata klase. Oni vam omogućavaju da postavite zadane vrijednosti za atribute ili svojstva, a također omogućavaju da inicijalizirate objekt s prilagođenim podacima.

-Jednostavan za implementaciju: Konstruktori se lako implementiraju u Python-u i mogu se definirati korištenjem metode init()

-Bolja čitljivost: Konstruktori poboljšavaju čitljivost koda tako što jasno stavljaju
do znanja koje vrijednosti se inicijaliziraju i kako se inicijaliziraju.

-Enkapsulacija: Konstruktori se mogu koristiti za provođenje enkapsulacije, osiguravajući da su atributi objekta ispravno inicijalizirani i na kontroliran način.

Getteri i setteri

Glavna svrha korištenja gettera i settera u objektno orijentiranim programima je osigurati enkapsulaciju podataka. Privatne varijable u Pythonu zapravo nisu skrivena polja kao u drugim objektno orijentisanim jezicima. Getteri i Setteri u pythonu se često koriste kada:

  • Koristimo gettere i settere da bismo dodali logiku validacije oko dobijanja i postavljanja vrednosti
  • Da bi se izbjegao direktan pristup polju klase, tj. privatnim varijablama ne može se pristupiti direktno ili modificirati od strane eksternog korisnika.
class Student:
    def __init__(self, ocjena = 0):
         self._ocjena = age

    # getter
    def get_ocjena(self):
        return self._ocjena

    # setter 
    def set_ocjena(self, x):
        self._ocjena = x

mujo = Student()


mujo.set_ocjena(8)


print(mujo.get_ocjena())

print(mujo._ocjena)



Output: 8
        8

U gore navedene funkcije get_ocjena() i set_ocjena() ponašaju se kao normalne funkcije i ne igraju nikakav utjecaj kao getteri i setteri, da bi se postigla takva funkcionalnost Python ima posebnu funkciju property().

U Pythonu property() je ugrađena funkcija koja kreira i vraća objekt svojstva. Objekt svojstva ima tri metode, getter(), setter() i delete(). property() funkcija u Pythonu ima četiri argumenta property(fget, fset, fdel, doc), fget je funkcija za dohvaćanje vrijednosti atributa. fset je funkcija za postavljanje vrijednosti atributa. fdel je funkcija za brisanje vrijednosti atributa. doc kreira docstring za atribut. Objekat svojstva ima tri metode, getter(), setter() i delete() za navođenje fget, fset i fdel pojedinačno. Na primjer

class Student:
    def __init__(self):
        self._ocjena = 0


    def get_ocjena(self):
        print("getter metoda je pozvana")
        return self._ocjena


    def set_ocjena(self, a):
        print("setter metoda je pozvana")
        self._ocjena = a


    def del_ocjena(self):
        del self._ocjena

    ocjena = property(get_ocjena, set_ocjena, del_ocjena)

haso = Student()

haso.ocjena = 9

print(haso.ocjena)



Output: setter metoda je pozvana
        getter metoda je pozvana
        9

U prethodnoj metodi koristili smo funkciju property() da bismo postigli ponašanje gettera i settera. Međutim, getteri i setteri se također koriste za provjeru valjanosti dobivanja i postavljanja vrijednosti atributa. Postoji još jedan način implementacije funkcije svojstva, tj. korištenjem dekoratora. Python @property je jedan od ugrađenih dekoratora. Glavna svrha svakog dekoratora je da promijeni metode ili atribute vaše klase na takav način da korisnik vaše klase nema potrebe da pravi bilo kakvu promjenu u svom kodu. Na primjer

class Student:
    def __init__(self):
        self._ocjena = 0

    @property
    def ocjena(self):
        print("getter metoda je pozvana")
        return self._ocjena


    @age.setter
    def ocjena(self, a):
        if(a < 6):
            raise ValueError("Ocjena nije prolazna")
        print("setter metoda je pozvana")
        self._ocjena = a

suljo = Student()

suljo.ocjena = 7

print(suljo.ocjena)



Output: setter metoda je pozvana
        getter metoda je pozvana
        7

U gornjem kodu je jasno kako koristiti @property dekorator za kreiranje gettera i settera. Red 15-16 djeluje kao kod za provjeru valjanosti koji podiže ValueError ako pokušamo inicijalizirati ocjenu sa vrijednošću manjom od 6. Na ovaj način bilo koja vrsta provjere valjanosti može se primijeniti u getter ili setter funkcijama.